Anything you ask for
 
Početna stranicaPočetna stranica  CalendarCalendar  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  RegistracijaRegistracija  LoginLogin      
Pretraľnik
 
 

Display results as :
 
Rechercher Advanced Search
Latest topics
Navigation
 Portal
 Index
 Memberlist
 Profile
 FAQ
 Search
Forum
Affiliates
free forum
 
prosinac 2016
ponutosričetpetsubned
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031 
CalendarCalendar

Share | 
 

 Iz povijesti pasa - od vuka do vjernog prijatelja

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
DARKQUEEN



Broj postova : 78
Join date : 01.02.2010
Age : 40
Lokacija : Šibenik

PostajNaslov: Iz povijesti pasa - od vuka do vjernog prijatelja   uto vel 09, 2010 8:10 am

Pas je prva pripitomljena vrsta životinje i pratitelj čovjeka u svim dijelovima Zemlje još od kamenog doba. Najstariji pronađeni kosturi psa stari su 12 tisuća godina.
Pas koji se čovjeku pridružio prije desetak tisuća godina danas je uz mačku najrašireniji kućni ljubimac u svijetu. Gotovo 40 posto kućanstva u SAD, Australiji, Francuskoj, Belgiji i Irskoj drži psa; u Japanu, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i Norveškoj ovaj se postotak kreće između 12 do 15. Procjenjuje se da na području SAD i Zapadne Europe danas obitava oko 90 milijuna pasa.
Priča o najstarijem četveronožnom sudrugu čovjeka počinje zapravo pojavom carnivora sisavaca koji pripadaju razredu zvijeri prije 50 milijuna godina. Iz toga dalekog razdoblja potječu i najstariji fosili životinja iz porodice zvijeri miacida - kratkonogih mesoždera dugačka tijela nalik vuku ili lasici s svojstvenim zubalom, koje nalazimo i u današnjih mesoždera. Gornja čeljust sastojala se iz šest razmjerno malih sjekutića, dviju snažnih kljova i šest kutnjaka, a donja čeljust iz šest sjekutića, dviju kljova, osam prednjih zubi i šest kutnjaka.
Upravo se iz ove vrste razvio domaći pas (Canis familiaris) koji zajedno s vukom, kojotom, čagljem i lisicom pripada obitelji canidae. Kao obitelj, Canidae se pojavljuju sredinom tercijara prije 25 do 30 milijuna godina, a njezini članovi žive po svim kontinentima osim na Antarktiku - u pustinjama, hladnom sjeveru i dubokim šumama.

TEORIJE OPODRIJETLU
Budući da podrijetlo psa seže u tako daleku prapovijest, rekonstrukcija njegova razvoja u domaćeg psa moguća je tek kao pretpostavka. Prema Charlesu Darwinu, ocu teorije evolucije, razvio se iz nekoliko vrsta pripadnika obitelji Canidae, vjerojatno od vuka, kojota i različitih tipova šakala. Austrijanac Konrad Lorenz, dobitnik Nobelove nagrade i jedan od poznatijih suvremenih zoologa modificirao je ovu teoriju i smatra da su se neke vrste pasa razvile od vuka, no većina ih je nastala od zlatnog šakala. Kasnije je, međutim, korigirao ovu teoriju ustvrdivši da su psi potomci azijatske vrste vuka. Danas, pak, među znanstvenicima prevladava mišljenje da je pas nastao pripitomljivanjem vuka, premda ne postoji ni morfoloških ni behaviorističkih osnova koje bi ukazivale na to da je vuk predak psa. Jedan od najjačih argumenata u korist teorije o vuku i psu polazi od toga da je domaći pas upravo kao i vuk životinja s izraženim društvenim osobinama za razliku od čaglja i kojota.

PRVI SUSRETI
Pretpostavlja se da je do prvih veza između čovjeka i vuka došlo još prije 40 tisuća godina pojavom Homo sapiensa. Pojava domaćeg psa, međutim, datira od prije 12 do 15 tisuća godina, no sigurno je da je pred kraj ledenog doba, prije 10 tisuća godina, veza između čovjeka i psa bila potpuna i nepovratna. To ujedno znači da je pas bio i prva pripitomljena vrsta, prije svinje, goveda, patke ili ovce.
Tko je pri susretu čovjeka i vuka napravio prvi korak? Sigurno je da čovjeka kamenoga doba, koji je nakon lova sjedio uz vatru, nisu posebno uznemirivali pogledi svjetlucavih očiju vukova, koji su se s dolaskom noći počeli šuljati oko njegova ognjišta. Štitila ih je vatra upravo kao što i danas od vukova štiti mnoga afrička i australska plemena, dapače, jedan dio ulovljene hrane i njima je dobacivao. Mnogi stručnjaci drže da su se prvi vukovi na ovaj način sprijateljili s čovjekom, a s vremenom preuzeli i ulogu čuvara njegovih nastamba. Kasnije su mu počeli pomagati u lovu, pri vuči ili pri čuvanju stada.
U svojoj knjizi "Bijeli vuk, s vučjim čoporom na putu po Arktiku" David Mech opisuje kako nije on pronašao vukove nego oni njega, uspostavljajući ubrzo dijalog s njim. Nema sumnje - ostajali su samo najpitomiji, a drugi su ubrzo odlazili svojim putem. Stoga ni danas ne možemo reći je li vuk ukrotio samoga sebe ili ga je ukrotio čovjek i konačno pripitomio one koji su se odmetnuli od vučjeg čopora, gdje je vladala bespoštedna borba za prevlast i priključili se ugodnijem društvu u "ljudskom čoporu".

PRIPITOMLJAVANJE
Sigurno je da je od trenutka kad je čovjek uhvatio prvo mladunče vuka, othranio ga i njegove potomke više nije puštao na "slobodu", a da toga i nije bio svjestan, započeo svojevrsnu prirodnu selekciju. Domestikacija ili pripitomljavanje vuka počelo je, dakle, tako što je čovjek tako reći izolirao nekoliko primjeraka ove životinjske vrste držeći ih u uvjetima koji su se uveliko razlikovali od njihove prirodne životne okoline. Upravo zahvaljujući malom broju životinja koje je čovjek mogao uzgojiti i njihovi su potomci lakše razvijali nova genetička obilježja. Što je odabir bio stroži, to su i razlike u odnosu na prve uzgojene životinje bile veće. Više se nije radilo, kao kod svih domaćih životinja, o prirodnoj selekciji, već je sad čovjek odlučio o tome koje će osobine životinja nasljeđivati. Pripitomljavanje psa vjerojatno je počelo na raznim dijelovima Zemlje, jer se već od samog početka uzgoja današnjeg psa mogu uočiti različite rase. Pri ovoj selekciji koja se temeljila na iskustvu i provodila tijekom tisuća godina odlučujuću su ulogu zacijelo imali geografski i klimatski uvjeti, ali i specifične okolnosti okoline u kojoj se životinja pripitomljivala. Tako su se s vremenom razvili razni tipovi pasa - od velikih snažnih planinskih rasa do vitkih prerijskih pasa i niskih rasa.
Stručnjaci se ne mogu složiti još ni sad o predjelu Zemlje gdje je bio pripitomljen prvi pas. Je li to bilo mladunče sivog vuka sjevera, koji je živio blizu ljudskih naselja, ili indijskog vuka kojeg je čovjek lovio radi mesa, ili pak pustinjski vuk s Bliskog istoka, a možda i vuk koji je živio na Tibetu i u predjelima sjeverne Indije?

Pretpostavlja se da je mali zapadni azijatski vuk (Canis lupus arabs) bio praotac većine europskih i južno - azijatskih pasmina uključujući i dinga; mali kineski pas bio je vjerojatno predak prvih kineskih pasa, a sjevernoamerički vuk praotac eskimskog psa. Sigurno je da je uvelike dolazilo i do miješanja, koja su dovela do novih pasmina. Svaka se od ovih pasmina dalje razvijala i tako su nastajale međusobno različite pasmine - različita krzna, grade, slušnih i vidnih sposobnosti, karaktera i temperamenta.
Većina se rasa koje danas poznajemo u pasa konsolidirala krajem 19. i početkom 20. stoljeća, no osnovni tipovi rasa kao što su psi čuvari, lovni psi, stražari i kućni psi bili su poznati još u starom Egiptu.

UZGOJ PSA
Prvi crteži psa, koji podsjeća na današnjeg, potječu od prije tri tisuće godina. Bio je to veliki težak lovački pas tipa buldoga iz Azije čiji su crteži pronađeni na zidovima Asiraca i Babilonaca. Čini se da je ovaj pas bio treniran za borbu i lov. Postojali su i hrtovi i kratkonogi psi iz Egipta; u Europi iz željeznog doba nađeni su ostaci pasa različitih veličina, u Kini je poznat pekinezer iz vremena 700 godina prije Krista. Premda o postojanju pasa čuvara stada i vodiča nema valjanih dokaza, ipak je sigurno da su se psi u ovu svrhu uzgajali u Europi i u drugim dijelovima Zemlje nekoliko tisuća godina. U svakom slučaju Rimljani točno razlikuju kućnog psa, ovčare, sportske pse, pse koji se koriste u ratu, pse za borbe u arenama i lovačke pse. Neki od pasa što su ih naslikali umjetnici starog Egipta čini se da imaju ulogu pratitelja čovjeka poput današnjeg psa, no konačna potvrda o psu kao kućnom ljubimcu datira nekoliko stotina godina p. Krista u Grčkoj, gdje se pojavljuje pas tipa maltezera.

Premda su glavne skupine pasa razvijene već vrlo rano, sve do Charlesa Darwina, nešto više od stotinu godina nije bilo nikakva znanja o evoluciji ili mehanizmu nasljeđivanja različitih obilježja. Tek su pojavom natjecateljskih izložbi pasa utvrđeni standardi za pojedine pasmine glede veličine, oblika i boje kakve i danas poznajemo. Zanimljivo je da je u Velikoj Britaniji koja je od Rimskog doba središte uzgoja pasa, prva službena natjecateljska izložba pasa održana u Newcastleu 1859, i to samo za pointere i setere.
No bez obzira na znanja, standarde ili izložbe, činjenica je da je pas, otkako se prije deset tisuća godina pridružio čovjeku kao lovac, postao važnom karikom u razvoju ljudske vrste. U kasnijim razdobljima mnogi bi farmeri stradali bez pomoći psa, a pojavom prvih gradova i utjecajne društvene elite, pas je postao nezamjenjiv u lovnom športu. Zapravo nema ni jednog razdoblja suvremene civilizacije u kojoj pas nije igrao važnu ulogu.
Do početka 19. stoljeća psi su uzgajani za obavljanje određenih dužnosti, i sigurno je da do tog doba nisu bili uzgajani kao kućni ljubimci. Industrijskim razvojem i padom popularnosti lovnog športa pas se napokon počeo vrednovati i kao kućni ljubimac.



Zdravko Kliček, kinološki sudac




Zadnja promjena: DARKQUEEN; uto vel 09, 2010 8:52 am; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
DARKQUEEN



Broj postova : 78
Join date : 01.02.2010
Age : 40
Lokacija : Šibenik

PostajNaslov: Socijalizacija i prilagodba novoj sredini   uto vel 09, 2010 8:45 am

Osnovno
Pri kupnji ili bilo kakvoj drugoj nabavci psa, uvijek morate voditi računa da se pas nabavlja od provjerenog uzgajača. Prvenstveno, jer oni obično daju garanciju za svoje pse, manja je vjerojatnost da su sumnjive radnje u igri i treće, veća je mogućnost da na licu mjesta upoznate roditelje svoga psa, uzgajača, ambijent u kojem je štenac odgojen i rastao, i odnos uzgajača prema psima.

Ovo posljednje na kraju odigra veliku uloga u razvoju psa.
Moram naglasiti da kod kupovine nikada ne kupujete na prvi oglas ili na prvo viđenje psa. A još manje ako vam uzgajač ili prodavač kaže "E baš imam štene kakvo tražite!" To su u većini slučajeva osobe koje će bilo kome prodati svog psa. Jedan savjet koji svima dajem, uvijek tražite pomoć kod nabavke psa, zovite i druge uzgajače, tražite mišljenje, jer ako 3 uzgajača kažu za jednog loše, onda tu nešto ne štima.

Zato - provjerite.
I kad nabavljate jednom psa morate znati da bi on s Vama trebao biti i narednih desetak godina, a i više.
Ne kupujte ili ne nabavljajte psa posredstvom trgovca životinjama, ima ih časnih, ali većina je vođena zaradom.

Kako prepoznati dobrog uzgajača?
Dobar uzgajač je osoba koja drži do svojih pasa, koja nije živčana i rastresena osoba, mora ulijevati poštovanje i toplinu, mora biti susretljiva i odgovori joj trebaju biti otvoreni, bez nekih teških fraza i govorancija, psi je trebaju voljeti, ona se prema njima treba ponašati prijateljski, gledati ih očima punim ljubavi, smješkati se dok govori o njima ili dok gleda u njih.
To ćete najbolje vidjeti ako je zamolite da pusti iz boksa kojeg psa.
Ako uz to još uzgajač ima i npr. mačke ili golubove ili neku drugu ukrasnu perad, a psi ne napadaju, ili ako ih uzgajač smiruje bez suvišne dreke, to će biti dobar uzgajač.

Kako odabrati dobrog psa?
U svakom leglu postoje dobri i bolji psi. Koliko platite, toliko dobijete. Bolje pse uzgajač obično spremi u stranu dok ove druge - dobre, ne proda ili ih podjeli, ili što već.
Roditelji pasa moraju biti socijalizirani, što je obično preduvjet da će takva biti i štenad. Potom pogledajte štenad. Ne zalijećite se za najsimpatičnijim psom.


Dobar hrvatski ovčar mora biti vrlo pokretan, zainteresirano gledati sve oko sebe i ne bi se smio dati zbuniti. Oči su mu uvijek vedre, sjajne, radoznalo gledaju oko sebe. Rep mu odaje narav, ako maše njime i ako ne maše njime nije isto. Veseljak po prirodi hrvatski ovčar maše repom i to je pas kakav nama treba. Onaj koji ne maše repom, vjerojatno neće biti dobro prilagođen novoj sredini. Oni psi koji su zainteresirani propinju se na vrata boksa kako bi bolje vidjeli posjetitelje i da im nijedan detalj ne promakne, pokušat će radoznalo doći do Vaših ruku, lizati ih ili grickati, a sve to pratiti mahanjem repa i često veselim lajanjem. Probajte dobaciti neki predmet štenadi kako biste vidjeli reakcije na strane predmete i igračke. Obično će štene potrčati za lopticom, kamenom, štapom, igračkom,…
To je pas kojeg trebate birati.
Izbjegavajte povučenu štenad, štenad koja se pokoravaju drugima u leglu, bojažljivu i zbunjenu štenad, onu koja se boje šumova i zveckanja,…

Štene preuzimate s navršenih 8 tjedana kad je već očišćeno od crijevnih (min. 2x) i kožnih parazita, te najmanje jednom cijepljen protiv štenećih bolesti.

Štene bi trebalo odnosno, moralo bi biti i tetovirano brojem istovjetnim s brojem rodovnice.

Za svaki slučaj, provjerite u kancelariji Hrvatskog kinološkog saveza da li je leglo prijavljeno i u koju rodovnu knjigu se leglo upisuje, obzirom da postoji A i B rodovna knjiga.
Nemojte se brinuti što Vaš štenac nema sjajnu dlaku, to je "paperjasta" dlaka koju štene mijenja od svog 4-5 mjeseca starosti pa skoro do nekih 6-8 mjeseci starosti. Takva dlaka je obično bez sjaja i često na svjetlu daje plavi ili smeđi ton.

Pas u novoj sredini
Kad preuzimate svog psa, pitajte o navikama svoga psa uzgajača da biste se znali i Vi slično postaviti.

Prva, druga a čak i treća noć bit će Vam zanimljiva.
Štene će uporno dozivati majku i ostale iz legla a njih nigdje. Morate biti strpljivi i pokušati psa umiriti. Umiruje ga se blagim riječima, maženjem, nuđenjem hrane, ali nikako lupanjem i zveckanjem predmetima. Priznajem, ovo drugo će vjerojatno odmah djelovati na psa da se umiri, ali dugoročno ga upropaštava. Pas postaje plašljiv jer kad se štenetu nešto usadi u podsvijest, teško će se kasnije ispraviti, obično - nikad!

Pas se mora pomoću Vas prilagoditi novoj sredini.
Sad ste mu Vi i otac i majka i brat i sestra.
Bavite se svojim mladim psom što više, u svakoj slobodnoj prilici se igrajte njime, učite ga loptici, špagama, trakama, i sličnim pomagalima jer će Vam za dalju obuku to kasnije trebati. Nemojte koristiti predmete od stakla i metala. Meni su se pokazale dobrim plastične boce od pepsi i coca-cole koje sam stisnuo da na pola izađe zrak iz nje i potom zatvorio zatvaračem. Takvu bocu može šutati, gurati, gristi, nositi, natezati se s njom, a ujedno ona stvara zvukove koji će se kasnije pokazati dobrim u obuci psa.

Pas u starosti 2,5 - 3 mjeseca već treba reagirati na razne igračke, od loptice preko gumenih igrački za djecu ili pse do raznih aporta i pomagala u radu.

Dok se igrate sa štenetom, plješćite, lupkajte nogom o pod ili u ritmu po nečemu što proizvodi zvuk, a to je najbolje raditi kad dajete psu jesti. Prije nego mu date obrok, lupkajte po zdjelici da ga priviknete da lupanje nije loše (štene ga poveže s hranom-dobro) a ako lupate po boksu da biste psa umirili lupanjem on će to povezati s neugodnim (loše) i kad bude stariji može se bojati lupetanja, raznih zvukova,…

Pas se u novoj sredini mora privići na nove uvjete života. Mora znati da ima svoj boks u kojem spava, jede, pije, boravi,… i u koji mora odlaziti na gazdinu zapovijed, bez pogovora. Bit će pasa koji će slušati takvu zapovijed ali će otezanjem pokušati pridobiti dopuštenje za ostanak izvan boksa. Ukoliko psu dopustite jednom, on će pokušati i drugi puta, a ako mu dozvolite i drugi puta, treći puta Vas neće ni čekati za odobrenje. Neće ići u boks.
Dobrom socijalizacijom postižemo da prosječan pas u punoj snazi služi svome vlasniku.

Nažalost, dobar radni ovčar služi vlasniku relativno kratko (7-8 godina) jer u svojoj mladosti daje sve, apsolutno sve od sebe da udovolji svome vlasniku.

Zato je naš Crni Biser toliko vrijedan!




[Vrh] Go down
Korisnički profil
DARKQUEEN



Broj postova : 78
Join date : 01.02.2010
Age : 40
Lokacija : Šibenik

PostajNaslov: Kako odabrati štene   uto vel 09, 2010 8:59 am



Kad se odlučimo za kupnju službenog psa, pred nama je težak zadatak, u odabiru pasmine, mjesta i načina kupovine psa. Važno je kupiti dobrog psa, tipičnog predstavnika svoje vrste. Ne treba odlučivati naprečac. Bolje je pričekati neko vrijeme dok se ne ukaže prava prilika, nego kupiti prvog psa kojeg nam ponude. U međuvremenu dobro je poslušati savjete nekog od poznavalaca ovih pasmina ili konzultirati vode uzgoja u kinološkom klubu, posjetiti nekoliko međunarodnih izložbi i takmičenja u radu. Sve ovo pomaže da se dobije uvid u kvalitetu pasa nekog uzgajača. Kad se odlučimo za neku od pasmina iz brojnih uzgajačnica, moramo znati kako odabrati našeg budućeg vjemog pratioca.

Prije kupnje možda ćemo se naći u nedoumici da li kupiti mužjaka ili ženku? Većina nestručnjaka odlučuje se za mužjaka, jer je za njih bitan čimbenik koji odlučuje pri odabiru psa, tjeranje kuje i podizanje štenadi. Za većinu stručnjaka to predstavlja prednost. U sljedećoj tablici, uz navedene osobine, nalazimo još neke koje govore "ZA" i "PROTIV" mužjaka ili ženke.



Izgled roditelja (mužjaka i ženke), i njihovi uspjesi na takmičenjima u ljepoti i radu, nisu potpuna garancija za dobar izgled i karakter psa. Važno je raspitati se o njihovim potomcima i po mogućnosti razgovarati s njihovim vlasnicima.


Ako se konačno odlučimo za leglo iz kojeg namjeravamo izabrati svog budućeg psa, bilo bi poželjno za vrijeme njihovog rasta posjetiti uzgajača, kako bismo se uvjerili da štenci dobro napreduju i imaju svu potrebnu njegu. Najbolje je preuzeti štene u starosti od osam do deset tjedana. U toj dobi teško se može predvidjeti budući izgled psa, jer i najmanji i najslabiji može prerasti svoju braću, ali neke osnovne osobine naravi su već određene.

Monti von KreutzstadtOsobine naravi mogu se ispitati promatranjem reakcija na podražaje kojima ga se namjerno izlaže. U toj dobi mogu se primijetiti reakcije prilikom slušnih i vidnih podražaja. Lagano pljesnuti rukama, baciti svežanj ključeva. Pas postojane naravi sa zanimanjem će krenuti prema izvoru podražaja, ili ga neće niti primijetiti. Plašljiv pas uzmiče, cvili i drhti. Potrebno je promatrati reakcije psa kad ga se odvoji od majke. Štene se odvede u drugu sobu i pažljivo promatra. Ono ne smije početi cviliti, već se mora što brže snaći i pronaći put k majci i braći.

Zanimljivo je vidjeti kako se ponaša štenad kad se među njih ubaci komad krpe. Štenad postojane naravi zagrist će i vući krpu, igrati se sa njom, a plašljivi će uzmicati.

Nemojte izabrati baš ono štene koje je najagresivnije. Takvog ćemo prepoznati po tome što napada svoju braću. Nadalje, moramo biti sigurni da nam je baš to štene simpatično, da je zdravo i živahno, i da nam ga uzgajivač bezuvjetno preporučuje.

S psom moramo biti pažljivi. I najbolji pas u lošeg vlasnika može postati kukavica i preagresivan, što potvrđuje i poslovica: "Nema loših pasa, već loših vlasnika". Ne kupujte psa za djecu, jer pas nije igračka. Njemu treba posvetiti mnogo pažnje, vremena i razumijevanja.

[Vrh] Go down
Korisnički profil
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Iz povijesti pasa - od vuka do vjernog prijatelja   Today at 1:36 pm

[Vrh] Go down
 
Iz povijesti pasa - od vuka do vjernog prijatelja
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Zoki's Club :: Obitelj,Dom :: Kucni ljubimci,vase omiljene mace,kuce i dr.....-
Forum(o)Bir: